Sve o implantatima

Ugradnja 6 implantata obično traje oko 1 - 1,5 sat. Postupak je potpuno bezbolan, i izvodi se pod lokalnom anestezijom (injekcijom). Odmah se pristupa izradi mobilnog (proteza) ili fiksnog protetskog nadomjestka (zubi, kod tehnike trenutnog opterećenja – immediate loading). Pacijentu se savjetuje stavljanje ledenih obloga kroz dan-dva i i daju se upute za održavanje higijene. Nakon 7 dana skidaju se šavovi. Nakon 3 mjeseca, izrađuje se konačni protetski nadomjestak (zubi).

Trenutno opterećenje (Immediate loading) – Implantati i zubi u isti dan

U nekim situacijama, ovisno u stanju kosti i procjeni doktora, moguće je isti dan ugraditi implantate i odmah postaviti zube. Tako da pacijent unutar 24 sata odmah dobije zube koji su fiksirani na implantatima, i izlazi iz ordinacije sa novim (i stabilnim) osmijehom isti dan.Najčešće se ova tehnika može koristiti kod velikih radova (All-on-4, All-on-6).

I kod ove tehnike, zubi koji se postave, su privremeni i potrebno ih je zamijeniti nakon 3 mjeseca. Uzrok tome su promjene na kosti i mekim tkivima koje nastaju unutar slijedeća 3 mjeseca. Nakon 3-4 mjeseca pacijent ponovno dolazi u kliniku i pristupa se izradi trajnog protetskog nadomjestka (trajnih zubi).

Što je implantat?

Što je implantat? Da točno odgovorimo na to pitanje, moramo prvo reći nekoliko stvari o anatomiji zuba.

Zub se sastoji od dva dijela – kruna i korijen zuba (slika 1). Kruna je dio zuba koji je vidljiv, a korijen je dio zuba koji je smješten u kosti i ne možemo ga vidjeti. Implantat je umjetni korijen. Ugrađuje se u kost, na mjesto gdje je smješten prirodni korijen zuba (slika 2). Postupak ugradnje je vrlo jednostavan i bezbolan i obavlja se u lokalnoj anesteziji (pod injekcijom).

Implantati su napravljeni od titana, jer titan ima najveću vjerojatnost prihvaćanja u organizmu. Titan je inertan materijal koji je vrlo kompatibilan sa kosti. Nakon ugradnje implantata, počinje period urastanja kosti oko samog implantata. Ovaj proces se naziva oseointegracija. Nakon 3 mjeseca, oseointegracija je završena i implantat se može opteretiti postavljanjem zuba na implantat.

Taj proces počinje postavljanjem sulcus formera (slika 3).

To je mali komad metala koji služi da bi se zubno meso oko implantata formiralo na kvalitetan i prirodan način i stvorilo prostor za budući zub. Taj proces traje 4-7 dana.

Slijedeći korak je postavljanje abutmenta u implantat (slika 4). Abutment spaja implantat i buduću krunu zuba (ili most, ako je više kruna povezano u jednu cjelinu). Krune i mostovi su vidljlivi dio protetskog rada na implantatima. Kruna se postavlja na jedan implantat (kad se nadoknađuje samo jedan zub), a mostovi su cjeline koje se sastoje od više spojenih kruna i postavljaju se na nekoliko implantata ili zubi (kad se nadoknađuje više zubi odjednom).

Krune i mostovi se rade od porculana (samog porculana ili u kombinaciji s metalom) ili cirkona.

Foto galerija

(Kliknite mišem na sliku za uvećanje i detaljno objašnjenje)

  • 11
  • 22
  • 33
  • 44
  • 55
  • 66
  • 77
  • 88

Uspješnost ugradnje implantata

U znanstvenim studijama se obično spominje uspješnost od 95 – 98 %. Uz dobro održavanje higijene, postotak skače na skoro 100%. U Alpha Dental Klinici, bez obzira na korištenu marku implantata (Alpha Bio, Nobel Biocare, AstraTech, Ankylos itd.) postotak je iznad 99.5% kroz 14-godišnji period.

Ima li razlike u „osjećaju“ između implantata i prirodnog zuba?

Zubi na implantatima izgledaju kao pravi zubi, a i pacijent ih osjeća kao vlastite zube. Nijedan naš pacijent nikad nije reako da ima bilo kakve razlike.

Je li ugradnja implantata bolna?

Ukratko rečeno, NE. Ugradnja implantata obično traje oko 20 minuta po implantatu i obavlja se pod lokalnom anestezijom (injekcijom). U našoj klinici se koriste samo najbolji anestetici i pacijenta se konstantno promatra kao ne bi bilo bolnih trenutaka. Velika većina pacijenata kaže kako nije bilo nikakve boli nakon zahvata. Vrlo rijetko, pacijenti kažu da su osjetili blagu bol dan nakon zahvata. Nakon jedne tablete protiv bolova, bol bi trajno nestala.

Povijest implantata

Neka arheološka istraživanja tvrde da su implantati bili ugrađivani i u civilizaciji Maya (prije 1400 godina). Istraživanja nisu objasnila kako su Maye postigli toliki napredak u medicini. U moderno doba, prva istraživanja implantata obavio je Dr. Per Ingvar Branemark 1952. Pokusi su rađeni sa titanskim implantatima na životinjama i ljudima.

Dr. Branemarku trebalo je 13 godina da uspješno ugradi implantat u ljudsku čeljust. Dobrovoljac se zvao Gosta Larsson.

Ubrzo je dr. Branemark shvatio komercijalnu vrijednost svog otkrića, pa je 1978. počeo sa proizvodnjom implantata. Od 1981. godine, implantate proizvode mnoge kompanije. Danas, to rade na stotine kompanija i većina proizvode odlične implantate.

Prednosti implantata u odnosu na zubnu protezu

Krune ili mostove na implantatima pacijent doživljava kao vlastite zube. Zubna proteza nikad ne može pružiti takav osjećaj i sigurnost kao implantati.

Najčešći problemi sa zubnim protezama:

  • ispadanje proteze iz usta,obično za vrijeme govora ili jela,
  • osjećaj ljuljanja ili micanja proteze,
  • iritacija sluznice, čak i osjećaj pritiska ili boli,
  • osjećaj stranog tijela u ustima,
  • ponekad je potrebno koristiti adhezive (tzv. „ljepilo za proteze“).

Najčešći razlozi gubitka zuba

Mnogo je razloga gubitka zuba. Ali, ova tri razloga su najčešći:

  • karijes
  • trauma
  • parodontna bolest (parodontoza, parodontitis)

Gubitak zuba uzrokuje zdravstvene probleme u probavnim organima (i cijelom tijelu)

Ovo je područje koje se obično ne spominje pretjerano. Postoji više znanstvenih studija koje spominju nedovoljnu efikasnost probave hrane u slučaju višestrukog gubitka zubi. I danas se pacijenti iznenade kada im kažemo da manjak zubi može dovesti do problema sa želucem i crijevima. Ali, zapravo je logično. Funkcija zubi je mljevenje i kidanje hrane. U slučaju nedostatka određenog broja zubi, taj proces je sigurno narušen. Ali, nedostatak zuba zapravo ima više posljedica:

  • ako pacijentu nedostaje jedan zub, to je jedan zub manje koje sudjeluje u žvakanju. Tako da je usitnjavanje hrane manje efikasno. Ali, to je tek početak;
  • susjedni zubi pokušavaju zatvoriti taj prostor, tako da se počinju naginjati i polako mijenjati svoj položaj. Zub iz druge čeljusti, koji je prije imao kontakt sa zubom koji nedostaje, pokušava izrasti i popuniti taj prostor. Taj zub vremenom izrasta sve više, i nakon nekog vremena prijeti opasnost od gubitka i tog zuba;
  • promjene položaja zubi mogu uzrokovati probleme u čeljusnom zglobu. Problemi koji mogu nastati su „blokirani“ zglob (nemogućnost otvaranja usta, trizmus), preskakanje i osjećaj „pucanja“ u zglobu i/ili bol. Ovo stanje se naziva „sindrom temporomandibularnog zgloba“ (NAPOMENA – i drugi uzroci mogu uzrokovati ovaj sindrom, gubitak zuba je jedan od mogućih uzroka). Ovaj sindrom još više smanjuje kvalitetu žvakanja i cjelokupne probave hrane.

Na kraju, obično cijeli žvačni sustav pati, što se odražava na smanjenu kvalitetu žvakanja. Što je veća kvaliteta žvakanja, to je lakše želucu, jednjaku i crijevima. Ako hrana nije dovoljno usitnjena, onda želudac i crijeva moraju odraditi taj „extra“ dio posla. A ti organi nisu napravljeni za to.

Ovo se događa SVAKI PUT kad se hranimo. Tri puta dnevno, iz dana u dan.

Prije ili kasnije, obično nastaju problemi. Najčešće sa želucem, ali i drugi dijelovi probavnog sustava mogu nastradati. Gastritis, čirevi na želucu (ulceri), razna upalna stanja i drugi problemi probavnih organa se mogu razviti. Dodatni problem je što, čak i uz dodatno opterećenje jednjaka, želuca i crijeva, ovi organi NE MOGU nadoknaditi loše žvakanje hrane.

Dakle, probavni organi su pod pritiskom, a tijelo još uvijek ne dobiva sve potrebne tvari iz hrane. Ovo je još jedna posljedica gubitka zubi, koja još treba do kraja biti otkrivena u budućim znanstvenim studijama.